domingo, 21 de fevereiro de 2021

12 klubova je premalo

 Ne znam koja je ta moda da se forsira smanjenje lige na 12. To je premalo. Klubovi se brzo bodovski distanciraju jedni od drugih i liga postane dosadna. 16 je idealno za našu veličinu. Nego od klubova treba zahtevati profesionalizam. Recimo, gde ima profesionalizma u šetanju po Turskoj, kad ih potpuno druga realnost čeka pri povratku bar par meseci. Briga njih za našu ligu, u Tursku idu da pokažu i prodaju igrače, Savez i ZK moraju da nađu motivaciju za klubove da zavšiti 6. bude isplatljivije nego 12. Toga sada nema i tu leži zec. U ligi imamo hronične borce za pehar, očekivanih par kandidata za LE, i jedino uzbudljivo je videti hoće li im se iko pridružiti. Ostatak je tu samo da izbori opstanak i proda nekoga.

domingo, 23 de agosto de 2020

Kakvi bonus igraci?

 Ovi iz naseg fudbalskog saveza se ne obaziru ni da prekrse osnovna pravila srpskog jezika kad zele da manipulisu javnost. Tako su pri uvodjenju polemicnog pravila o obaveznim koriscenjem barem dva igraca mladja od 20 godina tokom celih utakmica Superlige, te igrace nazvali "bonus igracima". Recnik srpskog jezika jasno kaze da se izraz "bonus" koristi kada postoji neka naknada, dopuna, poklon, dar, nagrada ili premija. A to ovi igraci nisu niukakvom slucaju.

Da vidimo. Znaci, ranije su treneri i ekipe mogli da igraju u najboljoj mogucoj postavi, a sada im to vise nije dozvoljeno, nego je prioritarno da ispune pravila o obaveznim dva omladinca u igri i da stranaca ne bude vise od 4 u protokolu za utakmice. Samo u nekoj pukoj slucajnosti to moze da se podudara sa timom koji bi igrao da nema tih pravila, i cak i onda, bolje je da timovi imaju slobodu u stvaranju tima nego da im savez dekretom diktira ko treba da im igra a ko ne. Nasa trenerska struka koja u mnogome kaska za svojim kolegama iz mnogih zemalja, umesto da ima prostora da uci i usavrsava tehnicko-takticke aspekte, savez ih tera da fokus bace na selekciju igraca. Isto kao i sto umesto da nagradjuje trenere koji uspesno rade i sa strancima ako treba, savez ne, umesto toga on brani trenere koji nisu naucili da rade sa strancima, niti zele, i mogu mirno da nastave tako jer ogranicenje osigurava da vecina klubova nastavi da zaobilazi angazovanje stranaca.

Znaci, kako onda ta dva obavezna omladinca na terenu mogu da budu bilo kakav "bonus"? U vecini timova oni ce biti slaba tacka tima i bice problem trenerima. Retki su timovi koji imaju dva kvalitetna omladinca i dobro je da se oni razvijaju bez forsiranja, nego po zasluzi. Zato i postoji u fudbalu podela po uzrastu. Superliga je stvorena da bude vrhovno takmicenje u Srbiji za seniore, i takvo mora da ostane. Zahtevati obavezno ucesce omladinaca je nelogicno isto kao i kad bih bilo obavezno da igraju dva seniora u svakom timu tokom celih utakica u omladinskoj ligi. Seniorski fudbal je seniorski a omladinski, omladinski. Jeste, lepo je kada neki omladinac zasluzi prevremeni prelazak u seniorski nivo, ali da bi takvi slucajevi bili uspesni, oni moraju da se dese prirodno. Naime, ako savez zeli da posveti vecu paznju mladjim igracima, to je trebao da uradi posvecujuci vecu paznju omladinskoj ligi i stanju nasih skola i akademija, njihovim potrebama, i nivoima rada trenera. Veliki je broj nasih mladih talenata koji ne uspeju da se prilagode nacinu rada u vecim klubovima i to je po sebi indikacija da postoje ozbiljni problemi u radu sa mladima kod nas. Savez ne samo da ovom merom ne resava nijedan od tih problema, vec se pravi da ne vidi slona u dnevnoj sobi i jos ga gura pod tepih. Savez pokazuje svoju nemoc u resavanju ovog problema, i umesto nje vidimo samo alavost u zelji da na silu pretvori nas fudbal u obicnu tvornicu igraca za jace lige. Pisao sam vec o toj sramnoj politici saveza.

Tako da ne samo da imamo savez koji nema ni interes ni volju da napravi jednu kvalitetnu domacu ligu, nego nam jos prodaje maglu kroz fore da naziva "bonusima" igrace koji su svakako bili opcija treneru, samo sto sada vise nisu opcija nego obaveza da budu u igri. Ta promena pri uvodjenju tog pravila samo otezava trenerima stvaranje i odrzavanje tima u toku utakmice tako da ne donosi apsolutno nikakav boljitak niti dobitak timu u odnosu na predhodno stanje. Nazalost vecina nasih trenera je pozdravila uvodjenje ovog, u stvari otezavajuceg, pravila, jer je njima i do sada bitnije bilo koje igrace ce forsirati pa eventualno prodati i neku procentazu zaraditi, nego tehnicko-takticki aspekti igre. To je upravo i jedan od razloga zasto nam nivo fudbala opada. Treneri koji zele da se bave formiranjem mladih igraca treba da imaju svoje mesto, ali ono ne reba da bude u klubovima najvisljeg ranga vodeci prvi tim. Savez treba da se trtudi da uvede sto vise profesionalizma i kvaliteta u superligu, a ne amaterstva. Pogresnim nazivanjem bonusa ono sto to nije nista ne menja.

domingo, 9 de agosto de 2020

Sportski zurnal i njihov pokvarenjacki nacin mapulisanja

 U toku proleca 2020. svi sto pratimo domaci fudbal smo znali da je savez spemio promene za sledecu sezonu u vidu uvodjenja obaveznih 2 startera u svakoj ekipi koji ce imati manje od 21. godine, da se broj stranaca nece menjati (eventualno pogorsati), i da je Partizan ugovorio dolazak Banjaka iz ljubljanske Olimpije kao zamenu za prodatog Strahinju Pavlovica. Zvezda je predhodne sezone vec pokazala kako nema nikakvih problema da strance koji premasuju broj ogranicenja rotiraju i njih drze na tribinama. Ali to nije bio slucaj u Partizanu, koji je uskladio broj stranaca sa pravilom i maksimalno iskoristio svoje strance. Licemerje Sportskog zurnala nastaje onda kada jasno uocavajuci ovaj problem, oni ga izbegavaju spominjati direktno, ignorisu, i daju maksimalan prostor ljudima koji nemaju problema da nazovu Sadika skalamerijom, i diektno salju poruku upravi i navijacima da je jedino resenje da odaberu zrtveno jare izmedju Sadika, Asana, Sume i Natkha. Mesecima se nijedan novinar ama bas nikad nije ni setio da se upita da li je ogranicenje na 4 stranca mozda stetno i da li je mozda i Partizan zasluzio da mu se poput Zvezdi pre par sezona ogranicenje tkodje uskladi po potrebi. Krajnje, ogranicenje nikoga ne tera ninasta, ko ne zeli strance moze da nastavi da ih nema, ono samo regulise maksimalan broj koji klub moze da koristi u utakmici. Je li zaista moguce da je taj sportski list toliko manipulatorski nastrojen da radje nalazi ljude koji ce perfidno da gaze i vredjaju Partizanove strance, pa i lazu o njima, samo da bi na sav nacin izbegli da potsete da bi ceo ovaj problem bio resen samo jednim prostim menjanjem pravila?

http://www.zurnal.rs/fudbal/super-liga/100674/paradoks-partizanova-skola-druga-u-evropi-ali-bez-vere-u-bonus-igrace?lang=lat

Nemoguce je ne sloziti se sa Savinim recima kada kaze da je ovo pogresan put i da stavljanje dece na silu u igru nije nacin da se formiraju igraci. Sportski zurnal je odavno spreman da na sva usta hvali ovaj eksperiment a novinar uziva u zelji da zakljuci da su stranci krivi za Partizanov kiks. Citaoci se manipulisu tako sto im se namece ideja da je "paradoks" da bas Partizan, sa svojom jakom skolom, nije najvise favorizovan ovim pravilom, ali Partizanu ovo pravilo nije uopste trebalo, narocito ne sada, kada tim konacno izgleda evropski, i ima i rezultate. Sportski zurnal odveka nastranjeno navija da u Parttzan udju Karadzic, Bjekovic, Tumbakovic i ostali koje sjedinjuje mrznja prema strancima i zelja da od Partizana pretvore jedan klub/skolu koji bi trebao da sluzi kao primer svima u Srbiji kako treba da rade. To je to insistiranje da smo mi "razvojna liga" da stvaramo igrace drugima, jacima od nas. Meni je to najporazavajuci moguci stav. Da budemo sluge i nudimo jakim ligama igrace. Umesto da vidimo kako nasu ligu da sto vise ojacamo i stvorimo incentive klubovima da kroz sponzore, marketing, ulaznice i tv prava klubovi zaradjuju sto bolje mesto osvoje na kraju sezone, mi to ignorisemo totalno. Odnosno, mi ne, nego nas savez. Primetite kako u komentarima uvek gledaju da nameste da prepucavanje vecitih ima glavnu ulogu, a pravi komentari poput pigeonovog ispadnu malo vidljivi, a moj odgovor njemu kako se slazem naravno nije ni postavljen,,,

domingo, 7 de junho de 2020

Liga od 20 klubova

Ako me Kokezani icim iznenadio to je bila ova iznenadna odluka da se liga prosiri na 20 klubova. Javnost dugo vec kritikuje i ovu ligu od 16 klubova tako da znajuci koliko savez vodi racuna da manipulise i dobije na svoju stranu javno mljenje pri svakoj bitnijoj odluci, ovo moram da priznam da je bila prilicno hrabra i iznenadjujuca odluka koja sigurno ima jake motive za sada neobjavljene iza nje. Jer nazalost nasa javnost ima veliki nedostatak hrabrosti i ideja da se napravi nekiiskorak, vec vecinom se bazira samo na kopiranje hrvatskog ili nekog drugog okolnog modela i to je sve. Liga od 16 ekipa je bila po mom misljenju taman za nasu dimenziju, ili, bolje receno, dimenziju kakvoj treba da tezimo. Ono je resilo problem koji se vecno vrteo u krug u kojem se broj manji od 16 kritikovao zbog favorizacije Beogradskih klubova, a broj veci od 16 kao manjak kvaliteta koji posle utice na igre nasih klubova u Evropi zbog nedostatka kompetitivnih utakmica u ligi. E sad, moram reci da ova promena u 20 klubova mi ovakva kakva najavljena nije uopste jasna.

Da pocnem mozda necim najnebitnijim, a to je konstatacija da se Rad po ko zna koji put spasava ispadanja iz elitnog ranga, Cuo sam mnoge hvalospeve na racun Rada od ozbiljnih ljudi, ali je nezbezno bilo primetiti da su svi bili bazirani na cinjenici da Rad ne zasluzuje da ispadne zbog velikog broja proizvedenih igraca tokom zadnjih decenija. To podvlaci moju tvrdnju da je nas klupski fudbal bolesno zarazen do mere da se promenila teza da uspesi i golovi nisu vise toliko bitni koliko proizvodnja fudbalera i njihov prihod pri prodaji. Ono sto me boli je to da vidim da savez stiti a fudbalsko drustvo gleda sa simpatijom, jedan klub koji gaji jedan nacionalisticki stav koji se odrazava u ponasanju njegove publike i koji je vise puta naskodio imidz nase zemlje i lige u inostranstvu. Mediji su takodje saucesnici u nalazenju opravdavanja i alibija raznih neopravdanih ponasanja, iduci toliko daleko kao na primer http://www.zurnal.rs/fudbal/super-liga/45207/ima-li-kraja-ludilu-novine-sirom-sveta-bruje-o-rasizmu-posle-meca-rad-partizan-foto ili ovakvih koji jasno pokazuju flertovanje i bliskost nekih medija sa upravo problematicnim elementima.

E sad, ono sto ce zacuditi je to sto ja nisam a priori protiv Rada, Junajted Forsa, lokalpatriotizma, itd., nego sam protiv da ga savez brani i stiti i da favorizuje takve klubove. Kakvog smisla ima liga od 20 (ili bilo koliko) klubova, ako savez pravi takve norme da oni moraju fakticki da budu svi isti? Ovo prosirenje na 20 klubova je upravo trebala da bude sansa da se u elitnoj ligi sastanu raznovrsni klubovi i vide prednosti i mane raznih sistema. Najuspesnije lige su upravo one koje su dozvolile klubovima da sto bolje iskoriste sve svoje resorse. Ne treba Kokeza da tera klubove da imaju obavezno decu na terenu, zasto da klubovi ne igraju u svom maksimalnom sastavu? Treneri nece sigurno dobrog talentovanog mladica ostaviti na klupi, nije morao savez da se mesa. Klubovi koji nemaju dovoljno spremnog mladog igraca su hendikapirani, i rizikuju da cena tom mladom igracu jos opadne, a ne daj Boze, postoji i rizik od povrede. Forsirati silom klubove da ubacuju mlade igrce je greska koja je potpuno nepotrebna bila nasem fudbalu u ovom trenutku. Mladi igraci treba da se ubaacuju u igru postepeno, obicno kao zamena (znaci kada su vecina ostalih igraca vec umorni sto mu donosi prednost) i onda kada trener smatra da su zreli i fizicki i psihicki. Inace, prerano njihovo ubacivanje moze da im unisti karijeru, unisti samopoverenje, i reskira zdravlje i fizickiintegritet, Savez zaboravlja da se radi o PROFESIONALNOM SENIORSKOM fudbalu a forsiranje omladinaca na silu bi u slucaju nepogodnosti prema omladincu, morao savez da pokriva sve troskove i eventualne negativne konsekvence.

Ideja prosirenja lige na 20 klubova ako je uradjena samo da bi se nasim menadzerima pruzilo vise prostora da reklamiraju svoju decicu koju ce Kokeza sada dekretom naterati klubovi da ih forsiraju, onda onda nema nikakvog smisla i samo ce da amaturizuje i podetinji nasu ligu. Nasa liga je trebala da otvori vise vrata strancima, i igracima i trenerima, i da dozvoli da klubovi koji su sposobni da dovedu vise stranaca to mogu da ucine i time povecaju kompetitivnost nase lige. Nasi klubovi bi pre svega trebali da vrate hegemoniju koju su imali u regionu i skupljaju talente iz celog regiona, a onda treba i iskoristiti danasnje trziste i nase trenere sirom sveta da nas salju dobre igrace za povoljne cene. Nasi dobri igraci ce neizbezno ici vani a mi zamene treba da trazimo kombinovano: mladi i stranci.

domingo, 1 de março de 2020

162. veciti derbi: rezultat nula, ocekivan stvorenom razvojnom ligom

162. veciti derbi je potvrdio rezultat politike koju je odlucio da vodi FSS, a to je da pretvori nasu ligu u takozvanu "razvojnu ligu". Ideja koja se poklapa sa interesima menadzera, trgovcima fudbalskim mesom, da se rezultati, kvalitet i takmicarski duh zamene cistim amaterskim promovisanjem igraca, je pokazala svoj rezultat. Ono sto dodatno razbesnuje je to da jadni (m)ucenici nisu programirani da se (m)uce u nekim manjim,ili barem srednjim,klubovima, vec njihovi puleni treba da strce ni manje ni vise nego u nasim najvecim klubovima. I sad ne samo da moramo da trpimo njihove golobrade pulene cesto jos maloletne u vodecim ulogama na terenu a da rukama mozes da izbrojis njihova seniorska iskustva, nego i trenere gledamo kako zapocinju njihove (nadamo se ) uspesne karijere u vecitom derbiju a da pritom se tek upoznavaju sa funkcijom.

I sta ocekivati? U zemlji gde je normalno da ministar odbrane bude covek koji ni dan vojnog roka nije odsluzio, ljudi u FSS-u znaju da ce narod da proguta i to da nam najvece klubove vode ljudi ikakvog trenerskog iskustva. Ovaj plan stvaranja "razvojne lige" mi je odavno poznat, ali sam se tek danas suocio sa realnoscu dokle to ide, kako je to smisljeno bilo i za trenere i ko zna koje sve ostale fudbalske radnike. Svi njihovi prijatelji sa vezom i zeljom da budu sta vec zele da budu, pravo do autokomande i onda kako kojem predvide, da li u Partizan ili u Zvezdu. Ma kakav CV, vazno da si ti "nas" i plus garantuju da ces im ostati veran i zahvalan za ceo zivot. Po mom vaspitanju, to je upravo sinonim anti-profesionalizma, ili, ako hocete, cistog amaterizma. Ali amaterizam zvuci nekako naivno i nevino, a sta ovi rade naivnog i nevinog nema nimalo.

I tako stignemo do ove situacije da oba trenera 162. vecitog derbija imaju trenerskog iskustva koji se meri u mesecima, ili sa malo vise truda, danima. Sta onda ocekivati? Utakmica koja jedina ima i dalje neki znacaj van nasih granica i dozivljava i da je prenose neki strani kanali, dostize jedan nivo amaterizma koji oduzima obrazlozenje onima koji nas brane da je predlazu. U danu kad se igra jedan Klasiko u Spaniji, nema vece nesrece nego uociti razliku i nauciti u buduce ne stavljati vise nikad u isti kos zaista kvalitetne svetske derbije sa ovim sprdanjem sto su nasi geniji smislili. Nekom kao meni ko iz vana slusa i prati desavanja i poruke koje stizu iz saveza, koji sam pratio vesnik od saveza koji odavno forsira teranje Milojevica i likuje dolazak Stankovica koji kao papagaj ponavlja hvalospeve o mladima, sa tugom posmatram krah naseg fudbala. Zurnalov odabir za intervju i odabran naslov u clanku na dan derbija http://www.zurnal.rs/fudbal/super-liga/93678/danko-lazovic-pavlovici-ce-odluciti-derbi sve govore. Potenciranje nastavljanja razdvajanja igrace na nase i ne znam cije, a kao slag na torti recenica da su Pavlovici "buducnost Partizana" u trenutku kad je jedan vec prodat i igra na pozajmici, a drugi uveliko reklamiran i spreman za prodaju. To je ta buducnost kakvu nam ova politika FSS-a sprema.

sexta-feira, 21 de fevereiro de 2020

Ovima iz Vojvodina

Ubih ja ovu temu... Izvinjavam se, uzmem da pisem i ne mogu da se zaustavim, sebicno ne razmisljajuci da vas em smaram em pisem ono sto vecina inace znate vec napamet. Nadam se da se barem niste naljutili sto sam vas podsetio da mogu da postoje ljudi pa i iz Beograda a da cene veoma vasu istoriju i tradiciju, i hteo sam da izrazim zelju da se podsecate i ponosite vise tim vasim pocetcima u kojima ste sami, bez pomoci, i sa jos plus ostrom lokalnom konkurencijom ste napravili tim koji je postao brend i koji je posle nekoliko decenija, kad je klub sazreo i kad je vreme doslo, uzeo da stvara milionerski tim i cilja ka samom vrhu. To je meni veoma fascinantno. I moram da kazem da me boli da vidim da je danas sve obrnuto naopacke. Boli me kad citam zaredjane komentare koji se sve svode samo na kukanje protiv blizanaca. Zasto ste dozvolili onda da vam blizanci nametnu upravu kakvu imate i lalata za trenera? Zasto vasi delegati ne predlazu adekvatne promene, i zasto daju glas predlozima koji jasno favorizuju te pilicare a vas nikako? Bata Kan Kan je imao svo moje postovanje jer voleli ga ili ne, covek je barem imao svoje "ja" i kakakter. Doveo je ove moje do ludila, nisu znali sta da rade vise. On je obelodanjivao i bio zivi dokaz kako su sve te neke teske teorije velikih fudbalskih strucnjaka od Bata Djore do Karasija prazne price i da je dovoljno samo normalno voditi tim i pogadjati sa pojacanjima uz ekstra bonus klinci iz skole i da tu nema nekih vecih misterija. Od negde oko 2005. kada moji pocinju sa ludilom o deci i namecu ga celoj zemlji kao jedino pravo resenje za spas nasih klubova i kad Piksijevu Zvezdu unistavaju, Ramadani krunise Toleta za cara celog saveza. Jedini pravi kamen u cipeli ste im bili vi. Bili ste najzdraviji klub u svakom pogledu i vecim delom ste igrali najbolji fudbal u zemlji. Glat priznajem da pored kupova da je bilo pravde u tom njegovom periodu ste barem jednu titulu trebali da imate. Sa velikom tugom dozivljavam smrt Butorovica jer sam znao da ce pilicari da iskoriste da vas uniste, i to na ovaj perfidan nacin. U namestenim ligama vas drze tu kao negde pri vrhu a u stvari bez ikakve realne mogucnosti da osvojite ista niti da naravite ikakav veci iskorak. Naprotiv, struktura uprave, kluba, je urusena, vrednost tima smanjena, igra na terenu neuporedivo gora, ... Bata Kan Kan je imao Vojvodinu u kojoj si imao i domace i strane profesionalce, redovno ste imali igrace u reprezentacijama Srbije i regiona, i plus je imao sanpionske generacije u mladim timovima. Mladi talentovani sampioni su vecinom nestali a da prvi tim nisu ni videli niti je Vosa imala koristi na seniorskom nivou od njih na terenu, a ni van njega, jer od tolikih talenata koje je Butorovic ostavio u skoli nove uprave su kao da su naucile od mojih onu pricu o vecnoj pozitivnoj nuli.

Ja se ne slazem sa obrazlozenjem da nam je takva zemlja pa da je zato tako. Proucite sami kakva su teska vremena bila u vreme milionerskog tima. Secaj te se Argentine i njihovog skorasnjeg ekonomskog kolapsa kad im je sve bankrotiralo i propalo, ali i pored toga, liga i fudbal nisu!

Budite i inovativni. Jeste videli onaj indonezanin, kapiten U23 reprezentacije, idol i zvezda na internetu st je dosao u Surdulicu? To je zemlja koja ima 267 miliona stanovnika koji sve vise i vise vole i prate fudbal. Uzmite i dovedite njihovog idola, i to u paru, tipa njihovih 2 najpopularnijih igraca, zvezde reprezentacije. Napravite ugovor sa indoneanskom firmom koja proizvodi dresove i prodali bi milione dresova. Licitirajte pravo prenosa utakmica sa njhovim kanalima. Sve u skladu i dogovoru sa nasim savezom, i zakonima. Radnik ruku dajem da nece umeti nista od ovoga da izvede, a i mali su klub, ali vi kao Vojvodina bi to vec mogli sasvim ozbiljno da uradite. Ako mogu Reali, Barselone i Juventusi da ladno pune budzet prodajom dresova po trecem svetu, sto mi ne mozemo? Njima je samo vazno da je njihova zvezda u klubu i da igra, da nije uvek na klupi. Recimo, pre nekoliko godina Ivica Kralj dovede u Macvu koja je tada jos igrala drugu ligu, napadaca reprezentacije Mongolije, Murun Altankhuyag (isao sam damu nadjem ime), i ispade da su mnogi svetski portali i sve vrste medija otkrili i preneli kako je ovo prvi mongolski fudbaler koji je dosao i potpisao pro ugovor u Evropi. Sem mongolskih medija, cak su i neki svetski kao World Soccer imali tu vest kao konstantan podsetnik i fokus interesa da jave ako sta bude, medjutim, 6 meseci prodje, sezona zavrsi, a decku ne dadose da odigra ni minut na terenu. Mongolac je napustio Srbiju i vratio se u svoju zemlju a ja se pitam sta taj Kralj i sapcani misle da je zakljucak ovoga bio? Da kao mi imamo toliko dobre igrace i u 2. ligi da mongolski reprezentativac nema mesto u timu? Pa dobro, to su vec svi znali i ocekivali. Ono sto nisu je da kod nas ima toliko glupih ljudi koji nisu umeli ovaj potez ni marketinski da iskoriste niti da daju coveku da barem debituje, pa bi i Macva, i Sabac i Srbija bili vest sirom sveta barem jos jedanput jer bi svet javio to. A ovako sad Macva kao klub i Srbija kao zemlja i gube status barem medijski da smo tamo gde je prvi mongolac zaigrao, jer nije zaigrao, i tu cast ce sad imati neko drugi tamo gde zaigra. Mene brine da i prica sa ovim indonezaninom u Radniku ne bude ista. Mediji su tamo vec pompozno sve preneli, mladi citaju tamo o Srbiji, nasoj ligi, sve je spremno da cela jedna nacija od skoro 300 miliona ljudi prati nasu ligu, i sad samo fali da ga Krunic ostavi na tribinama ili klupi prvih sad utakmica, i sve ce pasti niz vodu. Nisam ja za to da on sad treba da oduzme mesto nekom ko ga vise zasluzuje, ali kad se izvelo ovo trebalo je sve iskalkulisati,videti da on ima kvalitet da dopuni neku deficitarnu poziciju, i da ce imati prilike da igra. A ne kao sapcani sto dovedose bezveze mongolca.

Fudbal ima ogroman potencijal. Recimo, u jednoj drugoj dalekoj zemlji, gde narod koji broji 120 miliona ludi za fudbalom, Meksiku, cele generacije su 1980tih zbog Bore Milutinovica naucile gde je Bajina Basta, Srbija i Jugoslavija, Pre Bore, od 10 meksikanaca, mozda su 1 ili 2 znali za nas, a posle Bore tesko da bi nasao ikoga da ne zna. Prvo kao fudbaler, pa trener, Bora je vec postao strasno popularan, ali ono sto mu je naknadno diglo popularnost na nivo idola nacije, je cinjenica da je kao trener otkrio i razvio Huga Sancheza i napravio od njega njihovu najvecu ikada fudbalsku zvezdu. I ko je najvise od toga profitirao? Spanski Real Madrid. Time sto ga je doveo ucinio je da ceo Meksiko kupuje dresove i svakojake rekvizite Real Madrida i prati redovno utakmice vise cak od sopstvene lige, koja je tamo veoma popularna. Hugo se isplatio Realu i igrama i spektakularnim golovima, celu stomilionsku zemlju pretvorio u navijace koji od tada nastavljaju redovno da prate utakmice i kupuju sve sto ili ima grb ili na cemu pise Real Madrid.

I zasto ne mozemo mi ovo da uradimo u nekom manjem nivou? Mnoge zemlje sirom sveta razvijaju fudbal i preko noci imamo na desetine miliona fudbalskih fanatika u tim zemljama zeljni da prate i navijaju za svoje idole iz reprezentacije. Potencijal je ogroman. Radnik je uzeo zvezdu olimpijske im reprezentacije, a uzmite vi njihovu zvezdu glavne reprezentacije. Ili uzmite dvojicu-trojicu u paketu. Dajte im da igraju jer mnogo losiji od ovog sto imamo ne mogu da budu a iovako je sve namesteno. Indinezija, Malezija, Vijetnam, Tajland, Filipini, Burma, Kambodza, Banglades, sve su zemlje u kojima je fudbal u velikom usponu. Za sada strani treneri i igraci su ti koji idu tamo a retki njihovi domaci da dolaze na zapad. Kvalitet im se dosta uzdigao zadnjih deceniju-dve i nisu vise copavi i trapavi, barem zvezde reprezentacija. Oni prate sve sto se u svetu prati pa tako i fudbal trude se da se poboljsaju posto vide svetsku popularnost koju kao sport ima. Zbog interneta sada prave prave idole i zvezde ti domaci koji su dobri. Imaju masu miliona pratitelja na internet mrezama, i tamosnji mladi bi ludeli da vide svog idola da igra uspesno u nekom evropskom klubu. Vojvodina ima i lepse ime i istoriju itradiciju znatno vecu od Radnika, jos se borite za vrh tabele, igrate Evropu, pa zamislite jos i da se kvalifikujete u grupnu fazu LE recimo, pa bilo bi ludilo. Zvezde iz bilo koje od ovih zemalja sto sam nabrajao garantuju barem desetine miliona

sábado, 25 de janeiro de 2020

Yugoslavism

::::::My BBC source is an excellent way to see how a reliable and respectable news agency summarizes a topic we are discussing here. Since we are discussing if "anti-Yugoslavism" is an ideology relevant enough to be included in the infobox of Chetniks, we end up finding usefull exemples of choices of inclusion made in other reliable sources on this matter. Our infobox should include only the ideoloogiies which are agreed by most scholars. The ones partially accepted, pr controversial, should not be included as their main ideologies in the infobox, but instead should be left out of the infobox and discused properly in the article body. The infobox should mention the main ideologies and should not be a list of every ideology someone somewhere atributed to them.
:::::::I think it is unfair on your behalve to accuse me of not bringing sources when you admited that whatever the ammount of sources saying otherwise, you will insist that "nothing" will stop you from adding both. It is not even clear what sources you ask for. We already have established Yugoslavism was one of their main ideologies. Asking for sources that will say that they weren´t anti-Yugoslav is useless because no one would defend them of something they were not accused of. All ever existed was a tendency that communist regime adopted to promote the idea that everything related to second, communist, Yugoslavia, was more "Yugoslav" than from first, royalist, Yugoslavia. Including the issue of Partisans and Chetniks. However, the idea of Chetniks being anti-Yugoslav never gained popularity. It may have been at most part of a wider attempt to label all monarchic, or, representative of previous Yugoslavia, as anti-Yugoslav. Since the two refimes were so different in so many aspects and with the need of the communists to justify and legitimize the abolishion of the monarchy and instauration of a dictatorial regime, they progressivelly imposed more and less successfully this appropriation of Yugoslavism and the Yugoslav idea as their own. However, Yugoslavism as ideology based itself in a notion that was much wider and unrelated to the type of regime. Monarchism and communism were clearly two different models of Yugoslavism. Chetniks and Partisans fought each one for their own model from the start to the end of the war. Partisans strugled for the abolishment of the monarchy and instauration of a communist regime in Yugoslavia, while Yugoslav Army in Fatherland fought for the restauration of the monarchy and the Yugoslav government-in-exile.